Dortmannhof je izuzetna zgrada. Nalazi se u zoni čuvenog industrijskog kompleksa Zollverein u Essenu, poznatog po svojoj post-industrijskoj kulturnoj ulozi i izvanrednoj modernoj arhitekturi.

Međutim, od svoje izgradnje 1791. Godine, Dortmannhof se koristio za stanovanje i u poljoprivredne svrhe, jedan od rijetkih takve vrste. Kombinira stanove i staju, sve povezano središnjim ulazom i pod jednim krovom.

Dvojica glazbenika zaljubila su se u tu zgradu tražeći mjesto za život, sviranje i primanje gostiju te su odlučili tamo ostvariti svoje snove. Zadatak nije bio lak jer je cijeli objekt pod strogom zaštititom.

Njihova potraga za arhitektonskim uredima s inovativnim pristupom projektiranju dovela ih je do Sigurda Larsena – njegova je kuća „Roofhouse” u Danskoj, s razigranim krovovima i puno svjetlosti odozgo, međunarodno priznat i nagrađen projekt.

Ograničenja su bila mnogo zahtjevnija nego kod ostalih uobičajenih projekta, jer su volumen zgrade i njene fasade morali ostati netaknuti. Dopuštene intervencije bile su vrlo strogo propisane, a proces je trajao više od dvije godine, uz stalnu suradnju lokalnih vlasti.

Lokalni propisi dopuštali su dodavanje samo dva mala krovna prozora, bez vanjske izolacije i dodatnih otvora. Izazov je doveo do iznimno inovativnog rješenja, kako za arhitekte tako i za klijente, koji su prepoznali ljepotu ove povijesne zgrade.

Arhitekti nisu izolirali cijeli volumen, već samo dijelove namijenjene stanovanju. Razlozi za to nisu bili samo ekonomski i ekološki, takvim su rješenjem lijepi stari dijelovi originalne konstrukcije ostali vidljivi. S obzirom na to da je sačuvan izvorni, atraktivni pod od tamnog kamena, kuća se grije s nekoliko tradicionalnih ogrijevnih tijela.

Zahvaljujući modernim prozorima, novi dio je zimi topliji od starog, a ustajali i vrući zrak se ispušta kroz krov - položaj VELUX prozora visoko pod krovom osigurava optimalnu ventilaciju.

Projektirani volumeni pokazali su se savršenim rješenjem za sve probleme, u glazbenim sobama nije bilo potrebe za dodatnim intervencijama radi akustike jer nema međusobno paralelnih zidova.

Pitanje izolacije od požara riješeno je dodavanjem Fermacell vatrootpornih ploča na drvenu konstrukciju.

Projekt nalikuje minijaturnom selu unutar povijesnog volumena, gdje dvorišta i terase između unutarnjih volumena otvaraju mnoštvo veza između raznih funkcionalnih grupa te povećavaju stambeni prostor u toplijim mjesecima.

Klijentima je trebala glazbena soba s prostorom za malo publike, stan te zasebna stambena jedinica za goste.

Zadržana je labirintna struktura kuće sa svim njezinim vezama i prečicama. Staja i stog sijena zamijenjeni su novim prostorijama, ali su mnogi stari elementi, poput korita za hranjenje životinja, zadržani i integrirani u zidove.